PETAR EREŠ
Drugačije i nije moglo biti jer drugačije i ne znamo. Iznenađenja dakle nema jer se dogodilo ono što je u našim životima zapisano kao ono što nas oslikava, ono što o nama govori i otkriva bit našega postojanja.
Očito je kako sve što radimo i skupljamo nije sjeme koje izrasta ovdje i ovdje dozrijeva, nego svoj kraj ima negdje daleko od ljudskih očijuž. Ovdje smo posijali, bogatoj žetvi se nadamo, ali vremena ne znamo i zato smo budni i nestrpljivi. Život je ljudski kao iskra upaljena rođenjem i ugašena smrću i samo je vrijeme ono što nas dijeli.
Otišao je Petar u susret tome vremenu, naš Pero koji je i dalje branitelj ali više nije zaboravljeni jer je pozvan na mjesto gdje više neće trebati brinuti za bolju budućnost.
Otišao je u susret vremenu za koje obično mislimo da prolazi, a ono u stvari dolazi i čini nas sretnim.
Sretnim, jer znamo da nam donosi sve ono za što smo se godinama borili skupa s našim Perom koji je otišao pročistiti staze uspona prema našem cilju, koji je tako čist i savršen.
Otišao je Petar tiho i samozatajno, kao da je htio da nas još jednom iznenadi i da nam poruči:
Odavde se mora poći, važno je biti tamo gdje jesi.
A mi tebi Petre kažemo: Ne boj se što si već tu, jer život nije prošao, tebi se tek otvorio, on tek dolazi
.
Život se ne može izgubiti, on se ipak stostruko dobiva. Tvoja budućnost je hod prema nagradi za koju si se srčano borio i koju si zaslužio. Tamo gdje ti odlaziš čekaju te svi oni za koje si mislio da su te zauvijek ostavili, a oni su samo prije tebe stigli na cilj i čekaju te.
Mi, tvoji zaboravljeni branitelji čvrsto vjerujemo da čovjek ne umire kad fizički ode s ovoga svijeta i kad ga se pokopa nego onda kad ga se zaboravi, a mi tebe zaboraviti nećemo jer si ti to za života kod nas osigurao. Živjet ćeš Petre u našim srcima, to je sigurno.
Nosit će nas dani zajedničkog druženja u dobru i zlu, dani provedeni na mjestima i vremenu kada je trebalo pokazati zube i karakter s kojim se rađaš, a ti si prijatelju te odlike pokazivao kao primjer svima i kao takvoga će mo te pamtiti jer si to zaslužio.
Sada ne možemo pobjeći od činjenice da smo tužni jer smo ipak ljudi, ali ono što je jače u nama je ponos da smo te imali. Bio si dio nas i onda kad su mnogi pobjegli od nas, kad je bilo teško i neizvjesno, a mi će mo na krilima tih uspomena živjeti i dalje sa novom snagom.
Vidimo se prijatelju!
Udruga Zaboravljeni branitelji Ljubuški
